Moda s porukom: prisilna posvajanja u DDR-u u centru pažnje!

Moda s porukom: prisilna posvajanja u DDR-u u centru pažnje!

Na ovogodišnjem Berlinskom tjednu mode berlinski dizajner Kilian Kerner izazvao je pomutnju svojom novom kolekcijom koja se bavi mračnim poglavljem njemačke povijesti: prisilnim posvajanjima u DDR-u. Show se održao u Uber Areni i nije bio samo praznik za oči, već i poticaj za razmišljanje. Ekstravagantne kombinacije modela, inspirirane izgledom iz 80-ih, pratile su sablasna stražarnica i monitori na kojima je pisalo "Pažnja, sada napuštate Zapadni Berlin". Kerner je želio spojiti i glamur i horor u svom dizajnu, kako izvještava Radio Köln.

U ovoj kolekciji, koja istražuje vrhunac prisilnog usvajanja, modeli su nosili upečatljive majice s kapuljačom sa sloganima poput "Gdje su naša djeca?" i držao rukom ispisane plakate. Posebno je uzbudljiva bila slika muškog modela koji predstavlja bebu lutku u grubom sivom odijelu. Ova slika ima za cilj vizualno ilustrirati nepravde povezane s posvojenjima. Sam Kerner bio je senzibiliziran dokumentarnim filmom o dobrobiti djece i posvojenjima u DDR-u te je želio svojim radom skrenuti pozornost javnosti na tu temu.

Politička dimenzija prisilnih posvojenja

Prisilna posvojenja u DDR-u primjer su državne represije. Procjene govore o oko 10.000 slučajeva. Ključni aspekt ove prakse bio je pritisak koji su iskusili mnogi roditelji. Ured za skrb o mladima mogao je odlučivati ​​i bez suglasnosti bioloških roditelja, što je vidljivo iz primjera Sabine Zapf koja je završila u dječjem domu nakon što kao samohrana majka nije mogla roditi treće dijete. Deutschlandfunk Kultur izvještava o njezinom bolnom gubitku jer se njezin biološki otac borio za njezin povratak, ali nije uspio.

Majke pogođene prisilnim posvojenjima bile su pod velikim pritiskom. Viola Greiner-Willibald izvještava da se mnoge žene nisu usudile suprotstaviti državnom oduzimanju njihove djece zbog straha od represije. Obiteljski zakon DDR-a nije pokazao milosti i zahtijevao je da se djeca odgajaju da postanu "socijalističke ličnosti". “Der Spiegel” je još 1975. izvijestio o toj promašenoj politici, koja potom do danas nije adekvatno obrađena.

Usredotočite se na obradu

Obrada ove priče još nije završena. Godine 2019. Bundestag je pozvao da se dosjei o posvojenju više ne uništavaju, a poduzeti su i koraci za uspostavu "središnjeg ureda za informacije i smještaj". Konačni rezultati i konkretne mjere još su nejasni, budući da studija Saveznog ministarstva unutarnjih poslova ne bi trebala biti dovršena do početka 2026., kako Zwangsadoptierte Kinder naglašava. Sam Kerner poziva ne samo na uspostavu DNK baze podataka, već i na pristup važnim dosjeima o posvajanju za pogođene roditelje.

Na kraju modne revije ostalo je pitanje koliko pogođenih roditelja i djece još čeka razjašnjenje i pravdu. Ljudi kojima je prisilnim posvajanjem ukraden identitet i njihova djeca zaslužuju ovakav obračun. Kilian Kerner se nada da će se sa svojom zbirkom još jednom pokrenuti i riješiti najmanje deset novih slučajeva u roku od godinu dana. Priča o prisilnim posvojenjima u DDR-u u konačnici je priča o gubitku i neumornoj potrazi za pravdom.