Memorijalni kamen u Göttingenu: Sjećanje na prisilne radnike nacističke ere

Memorijalni kamen u Göttingenu: Sjećanje na prisilne radnike nacističke ere

Köln-Deutz, Deutschland - U značajnom koraku za rad na pamćenju, povjerenik savezne vlade za kulturu i medije, Weimer, najavio je podršku za 13 lokalnih projekata danas. Prema zajedničkom projektu "Memorails: Halt! Ovdje se podsjeća na nacističku priču", fokus je također na željezničkoj stanici Deutz Cologne. Cilj ovog programa je zadržati sjećanje na prisilni rad živim tijekom nacističke ere i skrenuti pozornost na individualne sudbine tadašnjih žrtava. Kao što je izviješteno [deutschlandfunk] (https://www.deutschlandfunk.de/foerderung-Fuer-history Project-a-bahnhoefen-100.html), ukupno milijun eura savezne vlade i 100.000 eura iz temelja EVZ.

Željezničke stanice u zemlji jednom su djelovale kao središnja lokacija nacionalsocijalističkog nasilja. Ljudi su ovdje često poslani na prisilni rad, dok se danas može naći samo nekoliko tragova ove priče. Podneseno je preko 100 ideja projekta, koje prvenstveno promiču inicijative civilnog društva koje se bave mračnom prošlošću. Svjesnost o ovoj temi ojačana je brojnim obrazovnim, prigodnim formatima i događajima.

Uvid u prisilni rad

Što zapravo znači prisilni rad? Tijekom Drugog svjetskog rata, njemačkoj ratnoj ekonomiji nedostajalo je mnogih radnika, što je dovelo do masovnog zapošljavanja ljudi iz napadnih zemalja poput Poljske, Češke i Zapadne Europe. Od 1940. ti su muškarci i žene bili obvezni nastaviti njemačku industriju. Prema [bpb] (https://www.bpb.de/themen/nacionaloizam- drugi-weltkrieg/ns-zwangsarbeit/222627/ueberblick-die-nationalist-zwangsbeit/), u mnogim su tvrtkama dostavljene u četvrtima. U kolovozu 1944. u Njemačkoj je radilo oko šest milijuna civilnih prisilnih radnika, uključujući mnoge žene.

Životni uvjeti tih ljudi često su bili katastrofalni. Istočni radnici i poljski prisilni radnici doživjeli su posebno tešku diskriminaciju i robu proizvoljnih radnji Gestapa. Dok su neki stručnjaci iz zapadne Europe imali relativno bolje uvjete, većina prisilnijih radnika patila je od gladi i lošeg smještaja. Brojni su ljudi pokušali pobjeći od eksploatacijskog rada, ali morali su računati na teške kazne.

Memorijska kultura i budući izgledi

Sve veća pažnja na događaje toga vremena nije samo znak poštovanja prema žrtvama, već i važan korak ka suočavanju s poviješću. Glasovi preživjelih čuju se i priznaju s raspravom o naknadi, koja je ustala tek 65 godina nakon završetka rata. Zaklada "Memorija, odgovornost i budućnost" platila je više od 4,7 milijardi eura na 1,7 milijuna preživjelih, što je odavno prekasno priznanje.

Postoje i digitalne inicijative, poput arhiva intervjua "prisilni rad 1939-1945", koja je stvorena u suradnji s "Memorij, odgovornost i budućnost", kao i Slobodno sveučilište u Berlinu i Njemački povijesni muzej. Ova arhiva ima za cilj očuvanje i uspomene na preko 20 milijuna ljudi koji su morali raditi prisilni rad za nacional socijalističku Njemačku, kao što [https://www.zwangsbeit-archiv.de/impressum/index.html) izvještava.

Projekti koji se sada provode u Kölnu i drugim gradovima korak su u pravom smjeru. Ne samo da želite obilježiti, već i omogućiti učenje kako prošlost nije zaboravljena. Kroz ove inicijative, kao društvo, možemo osigurati da glasovi prošlosti prolaze u našu sadašnjost i budućnost.