Spomen-kamen u Göttingenu: Sjećanje na prisilne radnike tijekom nacističke ere

Spomen-kamen u Göttingenu: Sjećanje na prisilne radnike tijekom nacističke ere

U značajnom koraku za rad na sjećanju, povjerenik Savezne vlade za kulturu i medije, Weimer, danas je najavio potporu za 13 lokalnih projekata. Zajednički projekt "MemoRails: Stop! Ovdje se pamti nacistička povijest" također se fokusira na željezničku stanicu Deutz u Kölnu. Ovaj program ima za cilj održati sjećanje na prisilni rad u vrijeme nacizma i skrenuti pozornost na pojedinačne sudbine tadašnjih žrtava. Kako izvješćuje Deutschlandfunk, ukupno milijun eura od savezne vlade i 100.000 eura od Zaklade EVZ ući će u ovaj projekt.

Željezničke postaje u zemlji nekoć su služile kao središnja mjesta nacističkog nasilja. Ljudi su ovdje često bili slani na prisilni rad, iako se danas o toj povijesti može pronaći samo nekoliko tragova. Prijavljeno je preko 100 projektnih ideja, prvenstveno promicanja inicijativa civilnog društva koje se bave mračnom prošlošću. Svijest o ovoj temi jača se kroz brojne edukativne, memorijalne i manifestacijske formate.

Uvid u prisilni rad

Što zapravo znači prisilni rad? Tijekom Drugog svjetskog rata njemačkom ratnom gospodarstvu nedostajalo je mnogo radnika, što je dovelo do masovnog regrutiranja ljudi iz okupiranih zemalja poput Poljske, Češke i zapadne Europe. Od 1940. nadalje, ti su muškarci i žene bili regrutirani kako bi njemačka industrija radila. Prema bpb, strani radnici činili su više od četvrtine radne snage u mnogim tvrtkama, u nekim slučajevima čak i do 60 posto. U kolovozu 1944. u Njemačkoj je radilo oko šest milijuna civilnih prisilnih radnika, među kojima su bile mnoge žene.

Uvjeti života tih ljudi često su bili katastrofalni. Istočni radnici i poljski prisilni radnici doživjeli su posebno oštru diskriminaciju i bili su podvrgnuti samovolji Gestapoa. Dok su neki kvalificirani radnici iz zapadne Europe imali relativno bolje uvjete, većina prisilnih radnika patila je od gladi i loših uvjeta. Mnogi su ljudi pokušali pobjeći od izrabljivačkog rada, ali su morali očekivati ​​oštre kazne.

Kultura sjećanja i perspektive budućnosti

Sve veća pozornost prema tadašnjim događajima nije samo znak poštovanja prema žrtvama, već i važan korak prema suočavanju s poviješću. S raspravom o naknadama, koja je započela tek 65 godina nakon završetka rata, glasovi preživjelih se čuju i poštuju. Zaklada “Sjećanje, odgovornost i budućnost” isplatila je više od 4,7 milijardi eura za 1,7 milijuna preživjelih, što predstavlja odavno zakašnjelo priznanje.

Tu su i digitalne inicijative, poput arhive intervjua “Prisilni rad 1939-1945”, koja je nastala u suradnji sa Zakladom “Sjećanje, odgovornost i budućnost” kao i Slobodnim sveučilištem u Berlinu i Njemačkim povijesnim muzejom. Ova arhiva ima za cilj sačuvati i učiniti dostupnima sjećanja više od 20 milijuna ljudi koji su bili podvrgnuti prisilnom radu za nacističku Njemačku, kako izvještava Zwangsarbeit-Archiv.

Projekti koji se sada provode u Kölnu i drugim gradovima korak su u pravom smjeru. Ne žele samo obilježavati, već i omogućiti učenje kako se prošlost ne bi zaboravila. Kroz ove inicijative, mi kao društvo možemo osigurati da glasovi prošlosti informiraju našu sadašnjost i budućnost.